Prije neki dan dobila sam od
jednog mog vrlo dragog prijatelja upit šta je to psiholog? I kad bi on meni
došao, šta bih ja to njega pitala? I kako bih ga pitala? Da li bi on morao baš
SVE da mi kaže? Još ga je zanimalo na koji ja to način pitam, pa mi neko želi
pričati o svom životu, svom problemu ili o sebi uopće?
Zamislila sam se nad svim ovim
pitanjima... Krenem od sebe. Kako bih ja pričala o sebi...Teško! Pa i kad nas
neko pita kako smo, već naučeno , mehanički odgovaramo „Dobro!“
A zaista bi bilo dobro kada bismo
se češće pitali kako smo? I kuda smo pošli, šta imamo, šta nemamo a želimo... I
tako, postavljali različita pitanja o sebi i svom životu. Jer ko bolje od nas
samih zna o našem vlastitom životu. A važno je osvijestiti odgovore koji nas se
tiču.
Nekada ipak treba neko da nas
podstakne na razmišljanje. Neka osoba od povjerenja kojoj bi rekli svoje
najtananije tajne, pa koja bi nas slušala i slušala...A mi pričali. Kažu da je
psiholog jedna takva osoba od povjerenja koja pomaže drugima da dođu do sebe J
Ako se razboliš npr. otići ćeš
ljekaru da bi te pogledao, uputio u načine liječenja i slično. Isto tako, kod
psihologa bi se malo razgovaralo o osjećajima, ponašanju, problemima koji muče
sve nas u svakodnevnom životu.
Različiti su razlozi za obraćanje
psihologu. Sam osjećaj da ti treba podrška, da treba neko da te sasluša koliko
god ti se možda činilo nevažno i glupo, već je i to razlog za posjetu
psihologu. I ne, nije zbog toga niko lud!
Neki od razloga mogu da budu i na
primjer ako se ne snalaziš najbolje u okruženju prijatelja ili u školi...ako
imaš problema u porodici, u odnosima sa svojim najbližim; Isto tako ako imaš
probleme u učenju, lošim ocjenama...ili se samo osjećaš tužno, ljutito,
razočarano, napeto, prestrašeno, zabrinuto...
Posebno se trebaš obratitit
psihologu ukoliko postoji problem koji te toliko muči da ne možeš misliti ni o
čemu drugom, ili postoje stvari iz prošlosti koje te mnogo muče do te mjere da
ne možeš spavati, jesti, raditi, učiti... Problem koji zahtijeva obaveznu pomoć
je i nekontrolisani bijes i suicidalne ideje, odnosno ideje o samoubistvu.
Važna poruka za kraj
Svi mi nekada imamo probleme sa
kojima nismo u mogućnosti da se nosimo. Zbog toga nismo slabići. Nismo manje
vrijedni. Nismo zbog toga manje ljudi. Važno je znati da se sve može riješitit,
da niti jedan problem ne mora biti za vječnost ukoliko smognemo snage i počnemo
da radimo na njemu.
Puno pozdravljam sve vas sa malim
i velikim problemima, malim i velikim životnim pričama! Tu sam za vas ako me
trebate! J
Nema komentara:
Objavi komentar