Kako pomoći djeci da postignu svoj maksimum?

Već kada sam shvatila da želim da pišem o problemu sa kojim se susreću djeca školske dobi a koji se tiče učenja, razumijevanja gradiva, načina usvajanja istog, vremena odvojenog i uloženog napora da se postignu rezultati , odmah sam počela i da razmišljam kako bih nazvala moj novi tekst. Nameće mi se samo jedan naslov, a to je „Kako pomoći djeci da postignu svoj maksimum?“

Nekako mi se čini da je učenje i uopće obrazovanje postalo puki šablon, nešto što dolazi samo po sebi kao obaveza, a ne kao nasušna potreba mladog bića da saznaje, otkriva svijet oko sebe, osjeća neshvatljivu želju da zna više. A gdje smo pogriješili pa je to sad tako? Složit ćete se sa mnom da u ovom procesu nikako ne smijemo okriviti djecu, jer su ona ipak samo djeca koja kao plastelin čekaju da ih oblikuje sav onaj sadržaj i znanja koja trebamo da im damo i da ih uputimo.

Da li smo mi prosvjetni radnici u svojoj borbi za radno mjesto, borbi za dokazivanjem, i strahu od toga da u narednoj godini nećemo imati siguran hljeb zaboravili na svoj poziv? Namjerno kažem poziv! To nije isto što i zvanje. Pozvani smo da učimo mlade naraštaje, pozvani da im damo sve najbolje od sebe i nesebično pružimo svu pažnju koju zaslužuju.

Da li smo mi roditelji isto tako zaokupljeni sobom, svojim problemima, svojoj karijeri, neispunjenim željama, prekinutim ambicijama, zaboravili na svoju djecu, pa se sa strašću hvatamo svega u okruženju a tako malo pokazujemo strasti u odgoju i obrazovanju vlastite djece?

Da se vratim na temu...

Kako pomoći djeci u učenju onda kada odlučimo da nam je to važno, da nam je prioritet da naša djeca razviju sve svoje kapacitete i postignu svoje maksimume?

Prvo i najvažnije je da dijete osjeti da mu vjerujemo, da ga slušamo, da se o njemu brinemo i da nam je važno!

Nakon toga, par savjeta struke neće biti na odmet. 

Isto tako je važno da procjenimo šta je problem ukoliko naše dijete ne niže  uspjeh na uspjeh. Kada vidimo u čemu naše dijete ima poteškoće moći ćemo i da djelujemo. Ukoliko otklonimo mogućnost da naše dijete nema dovoljno razvijenu sposobnosti za učenje, izgrađene radne navike, motivaciju za učenje ili velik strah od ispitivanja, a ipak ne postiže dobre rezultate, onda je možda rezultat naprosto mehaničko učenje.

Treba da znamo da mehaničko učenje bez razumijevanja ne pokazuje značajne rezultate. Mehaničko učenje znači da djeca uče na način da mogu reproducirati naučeno, ali najčešće ne znaju odgovoriti na neko potpitanje u vezi reproduciranog gradiva. Dijete treba učiti aktivno – sa razumijevanjem i kritički te takvu naviku svakodnevno primjenjivati.

Na nama je da osiguramo i najbolje moguće uslove za njegovo učenje (osvjetljen , miran prostor), pomoći mu da se lakše koncentriše vodeći računa na ometajuće faktore, te biti na raspolaganju ukoliko treba bilo kakvu pomoć.

Kada dijete jednom stekne radnu naviku, naviku učenja i odgovornost prema sebi i prema školi, utoliko će proces učenja ići lakše.

Već prvi uspjeh, prva promjena biće vjetar u leđa i potrebna doza motivacije. Ne smije izostati pohvala sa naše strane, makar to bile i minimalne promjene.

Podržimo svoju djecu sada da bi izrasli u pozitivne i uspješne mlade ljude koji će imati svoj životni plan i cilj i sigurno koračati ka njemu!