Tinejdžerski konflikti, identitet, samostalnost i još po nešto

Tinejdžeri se često susreću sa nerazumijevanjem od strane okoline, ponajviše od strane svojih roditelja. Razlozi za to su između ostalog generacijski jaz ali i velike promjene koje se unutar tog vremena dešavaju.

Sociološka i psihološka situacija roditelja i tinejdžera se razlikuje, pa često dolazi do konflikata u porodici. Iako svađe nastaju zbog sitnica (odjeća, dužina kose, čišćenje), one često dobivaju simbolično značenje, budući da je riječ o emancipaciji mladih i vlastitoj kontroli. Riječ je o tome da tinejdžeri vide sebe zrelijima nego što to odrasli misle o njima.

Približno polovina svih mladih ima neki oblik problema koji se može nazvati pubertetskim problemom. Jedna trećina pokazuje prolazne probleme, a oko jedna četvrtina njih ne doživljava nikakve probleme.

Lagane depresije ili loše osjećanje  javlja se kod oba spola, iako je djevojčicama teže vladati svojim negativnim osjećajima ili ih one ne potiskuju u istoj mjeri kao što to čine dječaci. Djevojčice, također, teže rješavaju svoje probleme jer uzroke problema preuzimaju na sebe, smatraju da mogu kriviti same sebe i osjećaju se bespomoćne. Dječaci radije prebacuju krivicu na nekog drugog ili na nešto drugo i pokušavaju nešto riješiti u vezi sa svojom situacijom.

-          Bez osnovnog povjerenja, samostalnosti, inicijative i žudnje za aktivnošću (tj. ranijih pozitivnih rješenja kriza) teško je razviti stabilan identitet tokom tinejdžerske dobi. Tinejdžersko rješavanje krize ima utjecaja na ishod kasnijih kriza kao odraslog. Stvaranje identiteta tokom mladenačke dobi svodi se na definiranje sebe samog kao jedinstvenog bića i na razvoj identiteta. Ovo se odvija djelimično kroz povezivanje ranijih dječjih identiteta, a djelimično stvaranjem novog identiteta odraslog.

Ključ pozitivnog rješenja mladenačke krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako s vršnjacima tako i sa odraslima. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejdžeru prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga ko on jeste ili bi trebao biti. Samoosjećanje, samorespekt i samopouzdanje oblikuju se preko reakcija drugih.

Tinejdžeri su izloženi snažnom pritisku socijalne okoline. Različite kulture i socijalni odnos određuju hoće li mladenačka dob trajati duže i biti ispunjena konfliktima ili će biti relativno kratka i bez problema. Što više alternativa identiteta jedno društvo nudi, to će i tinejdžersko doba biti turbulentnije. Osim toga, danas ovome treba dodati dvojbu i strah pred budućnošću, što se odnosi na nezaposlenost, uništavanje čovjekove okoline, prenaseljenost, te izvjestan broj drugih neprijatnosti.

Negativno rješenje mladenačke krize – pometnja identiteta - vodi ka nepovezanom i nepotpunom poimanju sebe. Moguće su različite situacije, počevši od toga da osoba ne zna u potpunosti ko je, pa do gotovo psihotičnih stanja pometnje.

„Normalnu“ pometnju karakteriziraju u velikoj mjeri samopouzdanje, anksioznost pri donošenju odluka, anksioznost za postizanjem uspjeha, poteškoće u bliskim relacijama i bojazan od seksualne disfunkcije.

Pošto su pitanja identiteta tako istaknuta za vrijeme adolescencije, također je važno i samoosjećanje, kao i njegov razvoj. Obično se smatra da najmanje ¼ svih mladih ima problema sa svojim samoosjećanjem i to se više odnosi na djevojčice nego na dječake. Normalno samoosjećanje postaje stabilno na vrijeme, dok loše samoosjećanje u početku puberteta vremenom se najčešće poboljšava. Mlade sa slabim poimanjem sebe i lošim samoosjećanjem rijetko primjećujemo, oni su relativno šutljivi, što znači da i roditelji i nastavnici trebaju imati otvorene oči i kad je riječ o šutljivoj djeci.

-      Identitet i samostalnost dvije su trajno učestale teme tokom čitavog života. Obično se razlikuju tri različita aspekta samostalnosti. Prvi se odnosi na emocionalnu samostalnost u bliskim relacijama, prije svega prema roditeljima. Relacija između roditelja i djece prolazi tijekom života više puta kvalitativne promjene, između ostalog i u tome ko odlučuje, kakav je utjecaj jednih na druge, koliko se često viđaju i u kolikoj su mjeri ovisni jedni o drugima. Drugi aspekt samostalnosti odnosi se na postupke: sposobnost donošenja odluka i njihovog provođenja. Što je tinejdžerova težnja za nezavisnošću od roditelja veća, to on umjesto toga postaje zavisniji od grupe prijatelja.

Istinska samostalnost odnosi se, međutim, na relativnu nezavisnost, tako što su odluke i izbori koje osoba čini, njegove vlastite. Iako on, naravno, dozvoljava okolini da utječe na njega, odluka ili izbor treba doći iznutra. Tokom tinejdžerskog doba znatno se poboljšava sposobnost donošenja ličnih odluka, npr. procjenjivanja rizika, gledanja unaprijed, odlaganja zadovoljenja potreba i uspoređivanja različitih alternativnih načina postupanja jednih sa drugima. Treći oblik samostalnosti odnosi se na vrednujuću autonomiju, razvijanje važećih normi za moral, politiku i vjeru. Postoji više faktora koji olakšavaju ovaj oblik samostalnosti. Mladi postaju sve sposobniji da apstraktno razmišljaju, što unapređuje više principijelne osnove etičkih razmatranja.

-          Bliskost je veoma bitna za mlade, bliskost u smislu bliske relacije koja se zasniva na zajedništvu, solidarnosti i brizi. Identitet i bliskost pojmovi su koji idu zajedno. Riječ je ovdje o zajedništvu, ali također i o individualnosti unutar zajedništva. Tinejdžeri  najprije moraju razviti svoj identitet pa tek onda mogu postati bliski s nekim drugim; u suprotnom postoji opasnost da ih bliskost zaplaši time da će biti progutani od nekog drugog ljudskog bića.

Tokom mladenačkih godina prijateljstvo jača kroz uzajamne osjećaje i relacije. Prijatelji imaju, između ostalog, i tu funkciju da održavaju krhki ego tijekom tinejdžerske dobi. Bliskost je obostrana i često ekskluzivna kad je, osobito kod djevojčica, ograničena na najboljeg prijatelja (ili prijateljicu), na prijateljstvo koje karakterizira otvorenost i povjerljivost. To da je povjerljivi prijatelj gotovo uvijek istog spola, tipično je za prijateljske relacije mladih. Nije česta pojava da prijatelji iz djetinjstva postaju i mladenački prijatelji, ili da prijatelji iz tinejdžerskog doba često postaju prijatelji koje osoba zadržava i u odrasloj dobi. Najduže traju prijateljske relacije koje je neka osoba stekla u, otprilike svojim 20-im godinama.

Grupa mladih je inače grupa koja se sastoji i od djevojčica i od dječaka i koja, uglavnom, predstavlja socijalnu arenu. Tinejdžeri se tu sastaju, a ono što rade odvija se u grupi. I  mladi i odrasli reagiraju s velikom uzrujanošću na isključenje, što doprinosi da grupa ima snažan utjecaj na pojedinca u vezi sa odijevanjem, vrednovanjem i modelom ponašanja.