"Kreativnost je kad se mašta pretvori u stvarnost!"

Kreativnost je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Kada bismo pitali laika šta je kreativnost, uglavnom bismo dobili odgovor da je to stvaranje nečeg novog.Kreativnost nema jedinstvenu definiciju, nema nčina ni da je izmjerimo pomoću nekog mjernog instrumenta.
Za kreativnost su postojala različita objašnjenja, od toga da je čudo, pa do genijalnosti osobe koja iskazuje kreaciju, ili čak do mentalnih poremećaja. Neki misle da se s tom osobinom rađamo, a neki ipak misle da je možemo naučiti. Obično je povezivana s umjetnošću i književnošću, ali važan je dio inovativnosti i izuma, kao i poslova poput građevinarstva, ekonomije, medicine i drugog.
Naravno, jasno je da vlastitu kreativnost i te kako možemo razvijati!
Kako bismo razvijali vlastitu kreativnost, koja je neracionalni, nesvjesni proces, ipak je važno da se na svjesnom nivou pokrenemo. Značajne ideje najčešće se javljaju u obliku iznenadnih uvida, poznatih „aha-efekata“ kojima međutim prethodi određeni period podsvjesne obrade informacija. Do „aha-efekta“ lakše će doći u trenucima u kojima smo u bližem kontaktu sa svojim unutarnjim svijetom, osjećajima i podsviješću.
Razvoj kreativnosti zahtjeva napor da naviknemo svoj mozak da razmišlja na nešto drugačiji način – izvan okvira kroz povezivanje do tad naizgled nepovezivih ideja. Često su ljudi kreativni u nekom užem području za koje imaju izražen interes i motivaciju, dok u drugim područjima ne pokazuju toliko velik stepen kreativnosti.
Poznati kreativni ljudi – Einstein, Tesla, brojni umjetnici – u pravilu su imali jedno ili vrlo mali broj područja u kojima su bili najkreativniji – područja koja su ih najviše privlačila, zanimala, emocionalno angažirala, o kojima su uživali razmišljati i u koja su uživali ulagati svoje vrijeme. Ali isto tako to im je olakšavalo i da u brojnim područjima izvan svojih osnovnih interesa razmišljaju izvan okvira i budu kreativniji nego prosječni pojedinac čije su navike razmišljanja rutinizirane.
Za kreativnost je danas potrebno i mnogo znanja, s obzirom na današnju brzinu stvaranja ideja i informacija i količinu već postojećih.

Za razvoj svake vještine, presudna je motivacija, interes i uživanje u samom procesu. Ako činite nešto isključivo radi rezultata kojima se nadate (poput dijete za mršavljenje), a pritom vam je sam proces nezanimljiv ili čak odbojan, samo još jedna obaveza, vaša koncentracija će biti daleko slabija, lakše ćete nalaziti izgovore da izbjegnete vježbanje, te ćete ulagati samo onoliko vremena koliko baš morate, ili se uspijete natjerati.
Kreativnost zahtijeva da budemo spremni na mnoge pogreške prije nego što postignemo uspjeh, na istraživanje pravaca koji će se često pokazati “uzaludni”, na stvaranje brojnih ideja od kojih će samo mali broj biti upotrebljiv.

Ako počnete vježbati kreativnost i stvaranje ideja, moći ćete lakše to primijetiti kod sebe. Obratite pažnju na svoje osjećaje u vezi svojih ideja i očekivanja u vezi uspjeha, način na koji evaluirate i odbacujete svoje ideje, te osjećaje koje imate ako ne uspijete stvoriti novu ideju željenom brzinom i željene kvalitete.

Odbacivanje ideja još je jedna posljedica potrebe da budemo savršeni i “najbolji”. Većina ljudi će automatski odbaciti sve ideje koje ne djeluju baš impresivno, gotovo i prije nego što stvarno malo razmisle o njima. Kad si dopustimo prihvatiti ideju koja nije baš najblistavija i malo razmislimo o tome kako možemo ukloniti njezine nedostatke, često se takva ideja može pokazati kao putokaz prema boljem rješenju.

Drugi je uzrok odbacivanja ideja nepovjerenje u svoje mogućnosti i sposobnosti.

Kreativnost se nenamjerno obeshrabruje kod većine djece. Mnogi roditelji imaju potrebu stalno ispravljati djecu, vođeni često navikom, željom da im što prije usade što više znanja, ali ponekad i svojim dječjim, uvjetovanim strahovima da dijete ne bi previše izlazilo izvan okvira i tako privuklo negativnu pažnju okoline. Također se i ovdje može pokazati nezrela potreba da dijete bude savršeno i bolje od drugih, kako bi se kroz to i roditelj mogao osjećati vredniji i sposobniji. Čak i ako nema tih negativnih reakcija, mali je broj roditelja koji znaju stvarno ohrabriti i potaknuti dječji entuzijazam prema stvaranju ideja, a posebno onih koji će se uključiti i sudjelovati u tome. Uglavnom smo odgajani tako da budemo 'ispravni', da ne 'stršimo' previše i da obavljamo svoje poslove automatski.

I umjesto zaključka...

Kreativnost je kad je neko pametno šašav ili kad se mašta pretvori u stvarnost! J

I pjesma za kraj:

CVIJEĆE JE CRVENO (Harry Chapin)

Dječak je krenuo prvi put u školu

Uzeo pastele i crtati stao

Rasprostro je boje širom papira

jer tako je vidio i tako znao.

Učiteljica reče: Što radiš, mladiću?

Slikam cvijeće, dječak joj reče.

Ona će na to: Sad nije vrijeme,

Uostalom zeleno je i crveno cvijeće,

Postoji način kako se stvari rade

I sve ima svoje vrijeme, dječače,

Moraš pokazati brigu i za druge,

Ti ovdje nisi jedini, đače

Još na kraju reče:

Mladiću, znaj, crveno je cvijeće

I uz njeg’ zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem’ neke druge boje

Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.

No dječak reče

Toliko boja u suncu jutra,

Toliko boja u dugi ima,

Toliko mnogo boja u cvijeću

Ja sve ih vidim i služim se njima.

Učiteljica reče: Pa ti si zločest

Postoji način kako rade svi,

I ti moraš pravilno slikati cvijeće

Zato zamnom ponavljaj ti:

Svi znamo, crveno je cvijeće

I uz njeg’ zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem’ neke druge boje,

Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide

No dječak reče:

Toliko boja u suncu jutra,

Toliko boja u dugi ima,

Toliko mnogo boja u cvijeću

Ja sve ih vidim i služim se njima.

U kut ga na to učiteljica stavi

I reče: Za tvoje dobro, dječače,

Ostat ćeš tamo sve dok ne shvatiš

Kakav trebaš biti i što pravila znače.

U kutu je bio sam, strah mu kroz misli poteče

Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:

Točno je, crveno je cvijeće

I uz njeg’ zeleno lišće ide

Ne vidim u njem’ druge boje

Jer tako ga svi ljudi oduvijek vide.

Dosta je vremena prošlo od tad

Preselili su u drugi grad,

U novu je dječak školu krenuo

I evo što je tamo doživio:

Učiteljica mu se nasmiješila

I rekla: Zabava je slikanje,

Toliko boja u dugi ima

Hajde da ih naslikamo sve.

Ali dječak je samo uredno redao

Jednako crveno i zeleno cvijeće,

A kad ga upitaše zašto to radi,

Evo što im on reče:

Svi znaju, crveno je cvijeće

I uz njeg’ zeleno lišće ide

Ne treba ga nikad drugačije slikati

Jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.