Tokom
perioda adolescencije, kako smo naglasili ranije, dešavaju se mnogobrojne
promjene kako tjelesne, tako i u smislu socijalnog i emocionalnog razvoja.
Uključivanjem
u vršnjačke grupe polako se shvataju grupni procesi što doprinosi razvoju
socijalne svijesti i sazrijevanja, osposobljavanju mladih da donose odluke i
preuzimanju odgovornosti ukoliko su odluke bile pogrešne.
Kod
mladih je u ovom periodu prisutna želja da imaju prijatelje, da održavaju
prisne veze s njima i da jedni drugima povjeravaju najintimnije tajne. Posebno
im je stalo da ostave dobar utisak na vršnjake, roditelje i nastavnike.
Vršnjaci
uglavnom imaju snažan uticaj na stilove oblačenja i trenutno ponašanje
adolescenta, dok je uticaj roditelja mnogo jači i trajniji u odnosu na stavove
i norme ponašanja mladog čovjeka, pogotovo u slučaju gdje roditelji imaju autoritet
kod svoje djece i u porodicama u kojima vlada međusobno razumijevanje i
poštovanje.
I
nastavnici koji su prihvaćeni od strane učenika, koji su dobri stručnjaci i
cijenjeni ljudi, služe kao model identifikacije.
U
početnoj fazi puberteta druženje se realizuje sa osobama suprotnog pola.
Kasnije počinje druženje u mješovitoj grupi i prvi oblici ljubavi. Ranije se počinju družiti sa osobom suprotnog pola, mada
ne masovno, muškarci.
Mladi
u adolescenciji stiču samostalnost,
kod njih se postepeno izgrađuju moralna i društvena svojstva, koja daju vidan
uspon razvoju ličnosti, unose više reda u njihovo ponašanje i pomažu im da
odgovorno postavljaju ciljeve, angažuju se na njihovoj realizaciji i preuzimaju
odgovornost za neispunjene obaveze.
Zbog
teškoća koje se javljaju u razvoju (raznih trauma ili negativnog utjecaja
okoline) kod mladih se mogu javiti i negativne osobine: pesimizam, zavist,
lijenost, hvalisanje, buntovništvo, agresivnost, avanturizam, nevjerovanje u
vlastite snage, razne vrste negativnih strasti, pretjerana osjetljivost, razna
zastranjivanja u vezi sa zadovoljavanjem polne potrebe, sanjarenje, sujeta,
agresija, cinizam, brutalnost, itd.
Zahvaljujući
povoljnim općim uslovima razvoja, javljaju se i ove pozitivne osobine:
sposobnost samopromatranja i samoprocjenjivanja, sposobnost kritičkog suđenja i
mišljenja, sposobnost upravljanja sobom, hrabrost, istinoljubivost, osjećanje
za pravednost i sl.
Sa
općim razvojem logično je da emocije postaju stabilnije, podobnije za kontrolu,
društveno prihvatljivije i manje je njihovo vanjsko ispoljavanje, a više
unutarnje. Kod mladih emocije duže
traju, stabilnije su nego kod djece, nisu u prosjeku suviše izražene, nisu
pretjerano česte, izdiferencirane su i moguće ih je kontrolirati. S obzirom na
prisustvo raznih razvojnih problema, situacija koje izazivaju frustraciju,
sukoba sa okolinom i samim sobom, adolescent često ispoljava gnjev, kod njega
se manifestira ljubomora (često zbog straha da ne izgubi voljenu osobu) i razne
vrste strahova. Prednost adolescenta je u tome što može da prikrije svoje
emocije, što je u stanju da ih kontroliše i ne dozvoli da njihovi izražaji
ugrožavaju druge.
Čitav
period adolescencije praćen je, manje ili više izraženom brigom hoće li se sve
razvijati normalno u fizičkoj i psihičkoj sferi, anksioznošću kad postoje i
neznatni povodi, nezadovoljstvom nekim fizičkim osobinama i pogrešnom procjenom
vlastite ličnosti.
U
ovom vremenu javlja se kriza identiteta.
Zbog svega ovoga veliki broj mladih dolazi u školu sa izrazitim osjećajem
čudljivosti, sa izvjesnim znacima depresije
i uznemirenosti. Kod mladića se javlja više nego kod djevojaka agresija, sklonosti pravljenju nereda i delikventnim oblicima ponašanja.
Najozbiljniji
emocionalni problem adolescenata su depresivna
stanja. Depresija se javlja onda kad mladi ne uspijevaju u radu i kad
osjećaju bespomoćnost. Najčešći simptomi depresije su podcjenjivanje sebe,
povremeni plač, pomisao na samoubojstvo i pokušaj samoubojstva. U stanjima
depresije javlja se sporost u mišljenju, siromaštvo u aktivnostima, bezvoljnost
i tjeskoba. Adolescenti koji pate od depresije nisu u stanju vidjeti da im
nedostaje sposobnost da učine napore da bi ostvarili neki cilj, pa izlaz traže
u negiranju značaja cilja koji bi trebalo da ostvare, u alkoholu ili uzimanja
droga.
Značajna
karakteristika adolescencije je sposobnost da voli drugu osobu i da prihvati
ljubav druge osobe. Ovo je period kad mladi imaju odgovarajuće kriterije u vezi
sa osobom koju vole, pokazuju respekt prema voljenoj osobi.
Ljubav
prati i ljubomora, koja predstavlja kompleksno emocionalno stanje koje se može
izražavati na različite načine (otvoreno i prikriveno). Ljubomora može biti
između djece, roditelja i djece, prijatelja, ljubavnih parova itd. Kad se
ljubomora manifestira u snažnoj formi, onda imamo mržnju jedne osobe prema
drugoj, i tada su pedagoške mjere nužne.
Zdrava
emocionalna sfera ličnosti je jedna od garancija normalnog razvoja i uspjeha u
životu. Jedno od područja emocionalnog života mladih koje može doprinositi
njegovanju emocija je doživljavanje radosti.
Ako su mladi prihvaćeni i poštovani, ako im se da prilika da uspiju u radu, ako
vole i ako im se ljubav uzvraća, ako postoje mogućnosti da im se nade ostvaruju
i ako uživaju u aktivnostima koje obavljaju, postoje uslovi da se emocionalni
život obogaćuje, da ljudsko postojanje dobije veći smisao, da kod čovjeka
dominira vjera u život, zadovoljstvo sobom i životom koji se živi. Ovim će se
najbolje osujetiti pojava usamljenosti, dosade i ravnodušnosti, koja je stalan
pratitelj mladih.
U
ovom periodu je posebno značajno osujetiti strah od neuspjeha javnog istupanja,
strah od škole, pojedinih nastavnika i predmeta, bolesti, smrti, i strah od
budućnosti, kao i strahove koji su preneseni iz djetinjstva.
Nema komentara:
Objavi komentar